"Hrvatske banke brodogradnja uopće ne zanima"

Nakon što je AZTN prošloga tjedna odobrio državnu potporu za restrukturiranje Brodosplita, može se reći kako su državne institucije dale svojevrsno službeno zeleno svjetlo prije potpisivanja ugovora o privatizaciji tog brodogradilišta.

O Brodosplitu i njegovoj budućnosti razgovarali smo tim povodom s Darkom Pappom, direktorom DIV-a, tvrtke koja bi uskoro trebala postati novi vlasnik toga brodogradilišta.

Što rješenje AZTN-a znači za funkcioniranje Brodosplita?

-Riječ je o konačnoj potvrdi da je hrvatska institucija prihvatila naš program restrukturiranja, koji je u veljači potvrdila i Europska komisija. Budući da EK u Hrvatskoj nema pravnu snagu, AZTN je morao donijeti odluku o prihvaćanju ili neprihvaćanju tog programa, a sve kako bi sam proces bio sukladan hrvatskim propisima i zakonima.

No rješenje AZTN-a zapravo ima veću važnost nego što se čini na prvi pogled. Ono u sebi sadrži određene brojke i veličine koje su odobrene u tom programu, a koje su u izravnoj vezi s budućim poslovanjem brodogradilišta.

Koje su glavne točke tog programa restrukturiranja?

- Jedno od pravila su tzv. kompenzacijske mjere ili mjere smanjenja kapaciteta brodogradilišta, koje su određene na sektorskoj razini, dakle na razini svih hrvatskih brodogradilišta. One se, uvjetno rečeno, mogu prelijevati, ali njihov ukupni zbroj ne može se povećavati. Zadovoljni smo kvotama jer smo ih uspjeli dogovoriti s konzultantima EK. Riječ je o nešto više od 29.000 CGT-a (Compensated Gross Tonnage) smanjenja izlaznog kapaciteta za Brodosplit, odnosno ukupan dopušteni output od oko 130.000 CGT-a godišnje.

To je sasvim dovoljno i u skladu s našim planovima. Drugi važan brojčani pokazatelj vlastiti je doprinos u ukupnim troškovima restrukturiranja, gdje će novi vlasnik morati osigurati 40 posto tih troškova. Restrukturiranje može trajati najviše pet godina.

AZTN u odluci spominje kako je riječ o 4,4 milijarde kuna od ukupno 11 milijardi kuna?

- Tako je. Smatra se da je Brodosplit u restukturiranju od 1. ožujka 2006. godine. Otada do trenutka završetka restrukturiranja zbraja se sve što je država uložila na bilo koji način, bilo putem subvencija, potpora i jamstava bilo preuzimanjem obveza (ukupno 6,6 milijardi kuna, što čini 60 posto). Brodosplit je po poslovanju već odavno trebao biti u stečaju jer su njegovi akumulirani gubici višestruko veći od visine kapitala. No umjesto da se brodogradilišta likvidiraju, EK je dopustila Hrvatskoj da se programima restrukturiranja poslovanje pokuša promijeniti na dugoročno održivo. Uvjet je bio da 40 posto tih ukupnih troškova restukturiranja osigura Društvo putem programa, odnosno novi vlasnik.

Prije se spominjalo kako će DIV uložiti 1,5 milijardi kuna?

- Brodosplit kao grupa poduzeća ima u knjigovodstvenoj imovini određene nekretnine i zemljišta koje će ostati u vlasništvu države, dakle moraju se isknjižiti iz knjiga Brodosplita. Ukupna imovina Brodosplita i Brodosplita BSO procijenjena je tako na 2,9 milijardi kuna, a kad se to odbije od 4,4 milijarde kuna, ostaje navedena razlika od milijardu i 527 tisuća kuna. To je vrijednost koja se treba osigurati u sljedećih pet godina, koliko je ukupno dopušteno trajanje restukturiranja.

Na koji način namjeravate Brodosplit učiniti profitabilnim?

- Važno je da smo se s vlasnikom, najviše s Ministarstvom gospodarstva, ali i s EK, uspjeli dogovoriti o modelu kako ćemo to napraviti. Ponajprije, brodograđevna djelatnost mora se zadržati. Trebalo je pronaći nišu proizvoda koji ima šansu na tržištu boriti se s dalekoistočnim konkurentima, i to smo definitivno učinili.

Radi jednostavnosti procesa i dobivanja na vremenu počeli smo s "bulk carrierima", kao najednostavnijim proizvodom, na temelju kojeg smo pokazali isplativost. No godinu i nešto nakon što je program nastao, oni više nisu primaran izbor nego kombinacija trgovačkih brodova i specijalnih, od kojih je dio za vlastitu flotu.

Planirate li tako umanjiti učinak velike fluktuacije cijena između naručenih i isporučenih brodova?

- To je svakako jedan od vrlo važnih razloga. No još je važnije da navedeni iznos od 1,527 milijardi kuna za restrukturiranje moramo uložiti u nešto, a u Brodosplitu nema se u što uložiti toliki novac da bi se to isplatilo. Zaključili smo da je najisplativije uložiti u brodove u vlasništvu Brodosplita.

Tako smo jednim potezom riješili dva problema: zaposlit ćemo vlastite kapacitete do trenutka dok se ne sredi situacija na tržištu, te stvoriti kapital koji će se otplaćivati. A u nekoj budućnosti taj će kapital definitivno služiti i kao jamstveni kapital.

Spominjao se model u kojem DIV prikuplja 30 posto sredstava za gradnju brodova, a banke 70 posto. Koliko su banke u Hrvatskoj zainteresirane za brodogradnju?

- U Hrvatskoj banke uopće nisu zainteresirane za brodogradnju. Riječ je isključivo o stranim investicijskim bankama, čiji kapital služi za tu svrhu. Na žalost, u Hrvatskoj ne postoji ni sugovornik na tu temu, vjerojatno zbog iskustva s brodogradnjom kao djelatnošću koja stvara gubitke.

Investicijske banke osiguravaju se hipotekom na brodove, kao i u ostalim djelatnostima, jedino udjel može varirati između 70 i 80 posto, što ovisi o vrsti brodova i stanju na svjetskom tržištu. Tu su banke dosta osjetljive s obzirom na krizu, no ako je riječ o dobrom proizvodu, onda je i rizik banke manji.

Preostalih 30 posto planirali smo zatvoriti iz nekoliko izvora. Jedan su dio naša sredstva i sredstva partnera, a drugi su ona koja ćemo prikupiti od fondova. Kako se proces privatizacije bliži kraju, tako je i sve više zainteresiranih.

Kada bi DIV u mogao preuzeti Brodosplit? Kada se predviđa potpisivanje ugovora?

- Ugovor ne bi trebao biti problem, ali predradnje koje treba napraviti da bi se poslovanje očistilo od dugova nisu jednostavne. Mora se npr. napraviti svojevrsni tripartitni sporazum - država kao sadašnji vlasnik, Brodosplit i banke - a to traži vrijeme, zatim sva prebijanja potraživanja i dugova koje preuzima država i sl. To bi se moglo dogoditi sredinom jeseni.

Napravili smo što smo trebali, a sada su na redu drugi. Radi uklanjanja bilo kakvih špekulacija, što smo najavili i ministru, prije potpisivanja ugovora objavit ćemo sve brojke te dati mogućnost bilo kome da umjesto nas ispuni uvjete koje smo prihvatili. Ako ga ne bude, onda ćemo samo tražiti mir da odradimo posao.

Imate li dogovorene nove poslove u trenutku preuzimanja brodogradilišta?

- Vrlo je važno shvatiti da je nama kao novom vlasniku potrebno najmanje godinu dana, to je minimalno vrijeme da bi se vidjeli prvi efekti. To se ne može preko noći. Tek prijenosom dionica dolazite u priliku nešto početi mijenjati. Još smo samo potencijalni vlasnici i tako nas doživljavaju svi veliki potencijalni partneri. Biti vlasnik brodogradilišta potpuno je drukčija pozicija.

Dosta se govorilo kako će Brodosplit BSO proizvoditi brodove za obalnu stražu, a dio brodograditelja zbog toga je bio otvoreno nezadovoljan? Kakva je trenutačna situacija?

- Poznato je kako je BSO nekoć bio vojno brodogradilište pa je stjecajem okolnosti počeo proizvoditi i ostale brodove. U proizvodni program koji smo ponudili za BSO uključili smo i vojne brodove, što je odobreno. Riječ je o vrsti proizvoda koja se u tom brodogradilištu može napraviti vrlo kvalitetno i u potrebnim rokovima.

Što se tiče prijepora, ne vidim zašto bi netko onemogućavao da BSO u ovom trenutku dok je država vlasnik bude proizvođač takvih brodova. A ako DIV postane vlasnik, bit ćemo ravnopravan konkurent bilo kome.

Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju Business.hr-a od 4. kolovoza 2011. Ako se želite pretplatiti na Business.hr, to možete učiniti ovdje