foto: Saša Ćetković
Od početka poslovanja u Hrvatskoj u našu zemlju ta je banka uložila hvalevrijednih dvije milijarde eura i nastavit će podržavati hrvatski put u blagostanje, što je vrijedno podrške.
No konferencija EBRD-a u Zagrebu prošlog tjedna, dezinficirana suncem u petak i oprana kišom u subotu, ipak je mirisala na cinizam epskih razmjera, koji se širio iz izjava okupljenih govornika.
Jer kako inače nego cinizmom nazvati glavni apel cjelokupne konferencije, koji se sastoji u inzistiranju na tome da se država, tvrtke i građani počnu zaduživati na domaćem tržištu u domaćoj valuti kako bi se spriječilo inozemno zaduživanje. Zaista je osvježenje čuti to od istih bankara koji su dosad gotovo sve vrste potrošačkih kredita za građane, stambenih kredita ili kredita za tvrtke davali u najmanju ruku s valutnom klauzulom ako ne izravno u stranoj valuti. Tko ih je sprječavao da kredite daju bez osiguranja valutnom klauzulom.
Ili obvezne mirovinske fondove kojima upravljaju banke da kupuju državni dug na domaćem tržištu bez valutne klauzule, bilo da je riječ o obveznicama ili trezorskim zapisima, na koje je Ministarstvo financija moralo staviti valutnu klauzulu kako bi odobrovoljilo fondove koji ne vjeruju u stabilnost tečaja kune.
Ili ranojutarnju subotnju izjavu Ljerke Puljić, potpredsjednice Agrokora, koja je zazvala reformu javne uprave i administracije i njihovu veću efikasnost i transparentnost, kad ni Agrokoru transparentnost nije na vrhu liste prioriteta, u najmanju ruku.
Nije li cinizam i izjava jednog dužnosnika EBRD-a u Hrvatskoj, kojega neću imenovati, a koji davanje mita s osmijehom od uha do uha opisuje kao redoviti trošak poslovanja (koji valjda financira i EBRD?), a stiskanje dobavljača i odlaganje rokova plaćanja kao uobičajenu i prihvaćenu, čak dobru poslovnu praksu.
Na završnom domjenku, Croatia Networking Lunchu, glavno je jelo, u skladu s državnom politikom štednje, bio hladni burek s mesom. No nije bilo jogurta da spere okus hladnog bureka i cinizma.
No konferencija EBRD-a u Zagrebu prošlog tjedna, dezinficirana suncem u petak i oprana kišom u subotu, ipak je mirisala na cinizam epskih razmjera, koji se širio iz izjava okupljenih govornika.
Jer kako inače nego cinizmom nazvati glavni apel cjelokupne konferencije, koji se sastoji u inzistiranju na tome da se država, tvrtke i građani počnu zaduživati na domaćem tržištu u domaćoj valuti kako bi se spriječilo inozemno zaduživanje. Zaista je osvježenje čuti to od istih bankara koji su dosad gotovo sve vrste potrošačkih kredita za građane, stambenih kredita ili kredita za tvrtke davali u najmanju ruku s valutnom klauzulom ako ne izravno u stranoj valuti. Tko ih je sprječavao da kredite daju bez osiguranja valutnom klauzulom.
Ili obvezne mirovinske fondove kojima upravljaju banke da kupuju državni dug na domaćem tržištu bez valutne klauzule, bilo da je riječ o obveznicama ili trezorskim zapisima, na koje je Ministarstvo financija moralo staviti valutnu klauzulu kako bi odobrovoljilo fondove koji ne vjeruju u stabilnost tečaja kune.
Ili ranojutarnju subotnju izjavu Ljerke Puljić, potpredsjednice Agrokora, koja je zazvala reformu javne uprave i administracije i njihovu veću efikasnost i transparentnost, kad ni Agrokoru transparentnost nije na vrhu liste prioriteta, u najmanju ruku.
Nije li cinizam i izjava jednog dužnosnika EBRD-a u Hrvatskoj, kojega neću imenovati, a koji davanje mita s osmijehom od uha do uha opisuje kao redoviti trošak poslovanja (koji valjda financira i EBRD?), a stiskanje dobavljača i odlaganje rokova plaćanja kao uobičajenu i prihvaćenu, čak dobru poslovnu praksu.
Na završnom domjenku, Croatia Networking Lunchu, glavno je jelo, u skladu s državnom politikom štednje, bio hladni burek s mesom. No nije bilo jogurta da spere okus hladnog bureka i cinizma.