Komentar: I da uđe u Hrvatsku, tko bi svoju štednju dao Ljubljanskoj banci?

Optimizam kojim je sijao slovenski premijer Borut Pahor u intervjuu za HRT upitan o mogućnosti dogovora o gotovo dva desetljeća starom problemu devizne štednje hrvatskih štediša koju je otela Ljubljanska banka nema pokrića.

Štoviše, licemjeran je jer je kao jedinu mogućnost rješenja ponovno 'podmetnuo' pokretanje pregovora o sukcesiji svih država bivše Jugoslavije pred Bankom za međunarodna poravnanja (BIS).

Sumnjam da je Pahor pritom zaboravio da su ti pregovori prije osam godina vođeni i nakon punih šest rundi neslavno propali. Kako se od tada stavovi Hrvatske i Slovenije nisu promijenili ni milimetar, bespredmetno je pitanje uspjeha nove runde pregovora.

Rješenje u Baselu

Naime, BIS je samo medijator koji okuplja zainteresirane strane za stol i ne utječe na ishod spora. A početni stavovi su nepomirljivi: Slovenci žele bezuvjetni povratak NLB-a na hrvatsko tržište i dalje prolongiranje vraćanja stare devizne štednje, a HNB prije rješenja spora oko devizne štednje ne želi ni pomisliti na davanje dozvole NLB-u.

Pahor nije s druge strane otvorio mogućnost slovenskog pristanka da BIS postane nešto više od medijatora pa da mu zajednički damo ovlast da presudi u sporu. Figu u džepu drži jer zna da bi to automatski povuklo definiranje konkretnog datuma početka spora, što bi pak povuklo točan izračun kamata na dug, pa bi onda to cementiralo i visinu slovenskog duga. Tada bi to bila činjenica, a ne stvar pregovora.

Zato, sudeći prema Pahorovoj retorici, možemo zaključiti da je slovenski stav i dalje krut te da popuštanja s njihove strane neće biti. S druge strane, premijerka Jadranka Kosor nema mogućnost preskakanja HNB-a u tom pitanju pa se konkretan dogovor na političkoj razini i ne može postići. Barem ne do 9. srpnja.

Potrošen džoker

Da se inat Slovenaca može protumačiti samo željom daljnjeg prolongiranja vraćanja stare devizne štednje, jasno je i zato što NLB na domaćem tržištu trenutačno ne može 'pokupiti vrhnje'. Na prodaju su tek male banke koje muku muče s lošim kreditima pa ih treba i hitno dokapitalizirati. Za neki veći tržišni udjel trebalo bi preuzeti nekoliko banaka, što je skupo, komplicirano i neisplativo. Jasno im je pak da u HPB-u zbog politike nemaju što tražiti.

Kako će završiti novi zaplet oko pregovora s EU, nitko se još ne usuđuje prognozirati. No, jedno je sigurno: HNB ne želi odustati od svojega stava, a Pahor je već potrošio jedan džoker na Hrvatsku. A ovo pitanje je itekako vruće — dug, prema guverneru Rohatinskom, iznosi 420 milijuna eura plus kamate.