Komentar: Kad zaigraš na krivog asa

Upravo zbog visoke cijene gradnje mosta za kojim je upitna realna potreba, vrli prvi muži velikih građevinskih firmi naviklih na dobivanje poslova od države mogli su biti malo promućurniji u procjenama političke moći Ive Sanadera da izgura Pelješki most do kraja

Skoro sudsko natezanje građevinskog konzorcija Konstruktor Inženjeringa, Viadukta i Hidroelektre niskogradnje s Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama ne bi smjelo biti iznenađenje baš nikome. Ni zaposlenicima, ni predsjednicima uprava kompanija uključenih u priču o Pelješkom mostu, ni članovima HDZ-a, koji su most preko bosanskohercegovačkog izlaza na more tako strastveno isticali u svojem izbornom programu kao glavni adut u južnoj Dalmaciji.

Jer ugodna cijena od 320 milijuna eura za most (da, jedan most), koji bi navodno trebao riješiti sve probleme turista i prijevoznika koji čekaju i dangube na granici u Neumu, od početka je bila prevelik zalogaj za proračun Hrvatske, a kamoli za proračune dviju 'izvanproračunskih stavki'. Tako je državna tvrtka Hrvatske ceste u svojem proračunu za taj projekt u četiri godine uspjela osigurati 420 milijuna kuna, odnosno 17,5 posto ukupne vrijednosti projekta.

Znao je to Ivo Sanader kad se kleo u nužnost gradnje mosta, a trebali su to znati i Željko Žderić, Joško Mikulić i Rade Pilipović kada su računali da će most zaista biti sagrađen u dogovorenom roku i da će se prema dogovoru isplaćivati sve stavke njihovih ugovora.

Sanader je zasigurno imao svoje političke razloge za guranje projekta mosta, koji u dobroj mjeri podsjećaju na njegovo inzistiranje na ulaganju u gradnju još jednog niza projekata od kapitalnog interesa građevinskih kompanija i kapitalnog troška državnog i gradskih proračuna - arena sagrađenih za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva.

Upravo zbog visoke cijene gradnje mosta za kojim je upitna realna potreba, vrli prvi muži velikih građevinskih firmi naviklih na dobivanje poslova od države mogli su biti malo promućurniji u svojim procjenama političke moći Ive Sanadera i njegova HDZ-a da izguraju nešto tako skupo do kraja.

Kako će se na kraju naplatiti građevinari uključeni u taj projekt, tek ćemo vidjeti, kao i to hoće li most uopće biti sagrađen. Umjesto mosta, moj je skromni prijedlog da se sagradi dovoljno škola, kako bi sva djeca u Hrvatskoj mogla pohađati nastavu prijepodne, i dovoljno vrtića, kako bi majke koje inače kući čuvaju djecu mogle sudjelovati u radnoj snazi.

Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju Business.hr-a od 17. listopada 2011. Ako se želite pretplatiti na Business.hr, to možete učiniti ovdje.