Komentar: Pad dobiti banaka nikome nije razlog za veselje

Neto dobit banaka u 2009. godini pala je gotovo 20 posto, što nikome nije razlog za veselje i pokazuje da je poslovanje banaka u Hrvatskoj u velikoj mjeri povezano s realnim sektorom.

Govore to izvješća banaka o poslovanju, gdje se kao razlog pada dobiti navode povećane rezervacije. Razlog tome je povećana neizvjesnost u naplati kredita, što je izravna posljedica usporavanja gospodarske aktivnosti, velike nelikvidnosti realnog sektora, a uz to, očekivano, dolaze rast nezaposlenosti i sve manje raspoloživog dohotka.

Ustvari, ovdje je riječ o zatvorenom krugu. Ovih dana svjedoci smo „povijesne“ odluke hrvatske Vlade da kroz jamstveni fond vrijedan dvije milijarde kuna pomogne financirati kreditiranje tvrtki zapalih u probleme zbog recesije, odnosno oslobađanjem tri milijarde kuna likvidnosti kroz dogovor s Hrvatskom narodnom bankom o otpuštanju obvezne rezerve.

Kako će fond funkcionirati, tek će se vidjeti, ali predsjednik Uprave jedne domaće banke vrlo je živopisno kazao pred kakvim će se teškoćama naći fond. „Kako da ja plasiram kredit s kamatom manjom od sedam posto rizičnom komitentu, kad svojem urednom klijentu moram zaračunati kamatu veću od osam posto zbog rasta cijene financiranja“, pojasnio je.

Ali, kako bankari i sami neslužbeno priznaju, oni likvidnosti imaju „k'o pljeve“. Procijenjeno je da je u bankarskom sustavu oko tri milijarde kuna raspoloživo za plasiranje komitentima. Problem je, kao što već otprije znamo, u činjenici da su banke iznimno averzne prema riziku, odnosno ne žele ga preuzimati. Ne žele kreditirati kratkoročnu likvidnost poduzeća jer ih je strah da se neće moći naplatiti od svojih dužnika uzme li tvrtka kredit kako bi zatvorila kratkoročne obveze.

Na kraju, neće moći vratiti svoje dugove i banke će, boje se, ostati kratkih rukava. Nikakav jamstveni fond, očito je, neće pomoći povratku međusobnog povjerenja banaka i njihovih klijenata, poduzeća. Za to će biti potrebno uspostavljanje stabilnih modela poslovanja na obje strane, kao i pritisak na jednog od glavnih generatora nelikvidnosti, državu. No, to bi bilo lakše da država nije dužnik poželjniji od svih ostalih.