Stručnjaci Vladi i HFP-u predložili da se nagodi sa SN holdingom

"Uzimajući u obzir dugotrajno trajanje spora Vlade i Hrvatskog fonda za privatizaciju sa SN holdingom oko dionica Liburnia Riviera hotela, gdje, po stručnoj prosudbi, Vlada i HFP imaju izuzetno nepovoljnu procesnopravnu poziciju i ne mogu dobiti sporove u svoju korist, predlažemo Vladi da u cijelosti prihvati posljednju ponudu za izvansudsku nagodbu koju je predložio SN holding", jedan je od zaključaka danas objavljene ekspertize stjecanja dionica LRH.

Sažetak "financijskopravne ekspertize zakonitosti stjecanja dionica poduzeća LRH od strane pravnog sljednika privatizacijskih investicijskih fondova hrvatskih branitelja, poduzeća SN holding i Dom holding" danas je objavljen na Zagrebačkoj burzi, a dostavio ga je HFP postupajući po nalogu Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

Hanfa je naime krajem prošlog tjedna zatražila od HFP-a da Burzi radi objave dostavi sažetak ekspertize koja je uzeta u obzir pri sklapanju sporazuma između HFP-a i SN holdinga 23. srpnja ove godine.

Eskpertizu je izradio stalni sudski vještak za financije, bankarstvo, devizno i vanjskotrgovinsko poslovanje Slavko Tešija iz Zagreba, a sam dokument upućen je Vladi i HFP-u i na naslovnoj stranici nosi oznaku "vrlo tajno".

Sažetak ekspertize ima 31 stranicu, u njemu je dan kronološki prikaz procesa privatizacije i participacije PIF-ova hrvatskih branitelja u stjecanju privatizacijskih dionica, izvansudske nagodbe, sporazuma HFP-a sa SN holdingom i Dom holdingom iz 2005., financijskopravnih konzekvenci jednostrane derogacije tog sporazuma od strane Vlade i HFP-a i posljedičnih sudskih sporova te ponude nagodbe SN holdinga iz listopada 2009. godine.

U zaključcima i prijedlozima rješenja Vladi i HFP-u se predlaže da prihvate prijedlog ponude SN holdinga za izvansudskom nagodbom iz listopada 2009. za dionice LRH.

Pritom se primjerice navodi da prihvat te ponude "ne samo da ne znači slabost Vlade i HFP-a nego upravo obratno, osnažuje političku i svaku drugu poziciju sadašnje Vlade RH" te da se završetkom tog dugogodišnjeg spora izvansudskom nagodbom ni jedna strana ne treba osjećati kao gubitnik niti će trpjeti štetu.

Neprihvaćanjem prijedloga izvansudske nagodbe "otvorila bi se Pandorina kutija novih, vjerojatno sve radikalnijih zahtjeva obiju ugovornih strana", a u tom bi profitirali jedino izrazito skupi odvjetnički uredi, navodi Tešija u zaključcima.

Sudski se vještak u ekspertizi kritički osvrće na proces kuponske privatizacije, na zamjenu loših dionica onima veće nominalne vrijednosti, na zaustavljanje tog procesa zamjene 2000., nakon čega je uslijedila serija sudskih sporova kod kojih su bivši PIF-ovi u većem dijelu i dobivali presude.

U ekspertizi se kritički osvrće i na neke odluke tadašnjih institucija, a posebice tadašnjeg HFP-a koji, kako se uz ostalo navodi, ne samo da je donosio loše procjene nego nije ni pokušavao rješavati probleme; zapostavio ih je i ignorirao, naročito u slučaju dionica LRH.