Nije sve u zlatu i dionicama - Hrvati, naučite ulagati u vina i umjetnine

Uložiti u dionice ili u neki alternativni izvor, kao što su primjerice umjetnine? I jedno i drugo dobra su opcija, ali u vremenu krize umjetnine se pokazuju kao mnogo izglednije ulaganje. Dok se u svijetu umjetnine smatraju najsigurnijim ulaganjem, u Hrvatskoj nedostaju pravi poticaji za kupnju umjetnina, a i ono malo olakšica koje postoje uglavnom su nepoznate. Istodobno, kriza se i te kako osjeti na tržištu umjetnina, toliko da su neki autori koji su prije krize bili vrlo uspješni danas na vrijednosti izgubili između 1000 i 2000 eura.

"Kad se tržište smiri, očekujemo da će se cijene vratiti na one prije početka recesije, ali jako je teško prognozirati kada će se to točno dogoditi i koliko brzo", rekao je Neven Fitnić, pomoćnik direktora Galerije Laval Nugent. "Uvijek se isplati ulagati u klasike, kao što su Bukovac, Vidović, Crnčić... Vrijednost tih autora davno je formirana i cijena će eventualno rasti – kod takvih autora nema prevelikih oscilacija u cijeni", dodao je. Puno se više kriza osjeti kod mlađih autora te autora srednje generacije, koje tržište još nije prepoznalo – iako kritika možda jest. Galeristi preporučuju klasične autore poput Bukovca.

On je, doduše, velika investicija: manji i manje atraktivni portreti postižu cijenu od 20.000 eura, a aktovi velikih dimenzija i druge njegove atraktivne slike mogu postići cijenu od čak 200.000 eura. Raspon je velik i ovisi o mnoštvu različitih faktora. Jednako su atraktivni i neki grafičari koji su cijenjeni i nešto jeftiniji: Đuro Pulitika, Zlatko Prica, Mladen Veža ili Menci Klement Crnčić, koji je i najskuplji među njima, s grafikama vrijednim oko 2000 eura.
 

Prevelik rizik

"Naše je tržište malo, a kriza čini svoje pa će se malen broj kolekcionara usuditi riskrirati i uložiti u nekog manje poznatog autora kojem za 10-ak godina vrijednost može porasti ili pak pasti. Prevelik je to rizik u ovim okolnostima", napomenuo je Fitnić. Kolekcionari i dalje postoje, ali oni traže iznimnost. Primjerice djela Kraljevića, Račića (kojeg gotovo uopće nema na tržištu), Bukovca, Medovića, Crnčića, Becića, Hermana, Babića, Miše, Uzelca, Knifera, Bakića, Džamonje...

Malo će se toga, smatra on, promijeniti ulaskom u Europsku uniju. Hrvatski kolekcionari možda će svoju ljubav prema umjetninama jednostavnije zadovoljiti na europskim tržištima, no hrvatski se umjetnici ne trebaju nadati jednostavnom prodoru u europske galerije i na europska tržišta umjetnina. "Imali smo nekih upita iz inozemstva za etablirane autore kao što je Julije Knifer. Knifer je i inače jako cijenjen među kolekcionarima, a etabliran je i na europskoj sceni", pojasnio je Fitnić. "Za autore mlađe i srednje generacije mnogo će ovisiti o spremnosti hrvatskih veleposlanstava i kulturnih atašea da organiziraju njihovo predstavljanje izvan hrvatskih granica", napomenuo je. "Izostane li takva reklama, malo je vjerojatno da će postojati veća potražnja za hrvatskim umjetnicima, što bi u konačnici utjecalo na njihovu cijenu", zaključio je Fitnić.

Slična je priča i kod drugog oblika ulaganja koje se u svijetu smatra jednim od najsigurnijih – ulaganja u vina. Od 1999. godine djeluje London International Vintners Exchange, odnosno londonska burza vina, najveća i najutjecajnija te vrste na svijetu. Trenutačno preko te burze djeluje oko 270 proizvođača i vinara iz 22 države svijeta. Vinarska burza djeluje prema sličnim pravilima kao i burza obveznica i dionica: izračunava Liv-Ex Index 100 te razne druge indekse, a prema nekim procjenama, samo britanski ulagači drže 2 milijarde dolara u finim vinima. Ukupna vrijednost tržišta finih vina procjenjuje se na oko 3 milijarde dolara. Na burzi se ne prodaju samo recentne berbe, već se ondje nalaze i vintage izdanja, primjerice boce iz 1986. godine. O kakvom je biznisu riječ, govori činjenica da je Kina lani osnovala prvi fond za investiranje u vina – Dinghong fond – koji planira sakupiti 156 milijuna dolara i investirati ih u razna vina. Sličan fond postoji i na Zapadu – Vintage Wine Fund. Kriza očito nije utjecala na uspješnost tih poslovnih modela, ali kod nas takav pristup još nije zaživio.
 

Burza vina

"Bilo je nekih pokušaja da se i kod nas organizira burza vina te da se uspostave neki vinski fondovi", rekao je sommelier Emil Perdec. No ti pokušaji nikada nisu zaživjeli – iz više razloga. "Kao prvo, postoje kolekcionari i ljubitelji, ali njih je kod nas jako, jako malo", rekao je Perdec i dodao da poznaje gotovo svaki "jak" podrum u Hrvatskoj. Financije, pojasnio je, nisu problem jer i dalje postoje ljudi koji novca imaju, no ne postoji kultura pijenja i poznavanja vina. "Često se dogodi da ljudi koji imaju novca ne znaju cijeniti vrhunsko vino, a to je osnovni preduvjet za uspostavljanje takve burze", napomenuo je. Ima, tvrdi, interesa za ulaganje u vina, ali to su sporadični entuzijasti.

Mogu li hrvatska vina kandidirati na takvim ozbiljno organiziranim svjetskim burzama? "Teško", ocijenio je Perdec. "Najveći je problem mala proizvodnja, a i ne ističemo se toliko ponudom", istaknuo je. "Na svjetskim burzama vina najviše se traže francuska, a ponešto i španjolska te australska vina", zaključio je Perdec. Kolekcionari koji u vina ulažu ozbiljan novac dobro znaju što traže: traže se posebne i konkretne berbe te iznimni podrumi, a na najvišoj su cijeni vina i burgundci iz Bordeauxa.